Nepostojanje mehanizama tranzicijske pravde u Srbiji koji bi potaknuli društveni razgovor o ključnoj ulozi Srbije i srpskog nacionalizma u razbijanju SFRJ, zločinima protiv čovječnosti i genocidu koji je u tom procesu teritorijalnog širenja počinila nad drugim narodima u drugim državama doveli su Srbiju u situaciju da u tako nejasnim okolnostima obezbijedi kontinuitet militantno ekspanzivnog nacionalistickog programa i kontinuitet u vlasti svim onim političkim šovinističkim faktorima koji su se u Srbiji razvili pod okriljem režima Slobodana Milosevica. Mrak koji se spustio nad Srbiju dolaskom Miloševića na čelo zemlje i pojavom opskurnih političkih stranaka logistički i svakako potpomognutih Službom državne bezbednosti Srbije nakratko se razišao dolaskom Djindjića na vlast. Njegovim ubistvom i dolaskom umivenih Radikala na vlast tama je ponovo prekrila Srbiju gušća nego ikad. Odnos Srbije prema svojim ratnim zločincima (koje snažno štiti), svojim susjedima i agresiji na Ukrajinu alarmira na krajnji oprez. Devedesetih se pokazalo da Srbija svoju tmaču i glib začas prelije preko granice.
Tim više čudi što neki bitni politički faktori u SAD i EU vide Srbiju kao jedan od stubova Zapadnog Balkana i za njih najvažniju zemlju u regionu. Isto su to radile i 90.tih, pa su ih morali bombardirati da ih urazume da ne čine zločine na Balkanu. Nacionalističke vlasti u Srbiji takav stav samo ohrabruje da za račun ulaska u EU, ali i u NATO što vjerovatno priželjkuju oni koji joj daju ničim stvarnim zasluženi značaj, traži sebi koncesije koje će zadovoljiti njene velikodržavne apetite. Udovoljavanje tim zahtjevima podrazumijeva ubijanje demokratije i višekulturalnog društva i u BiH i u Crnoj Gori i u Makedoniji, što je politička “fata-morgana”.Dvije od tri pobrojane države su već u NATO tako da će se čitava struktura Saveza zaljuljati kad se njihanju čamca pridruži i Hrvatska sa svojim apetititima. Da to nije baš daleko od pameti i da se ni zemlje ne moraju ugledati na ljepše, pametnije i sposobnije od sebe pokazuje to što Hrvatska za sebe traži svoju kopiju u BiH kad svoju kopiju u BiH po Daytonu može imati Srbija.
Krajnje je vrijeme da i SAD i EU suštinski resetuju svoju politiku prema Zapadnom Balkanu kojem ne trebaju lokalni šerifi poput Srbije i Hrvatske već ravnopravne, demokratske, nediskriminatorske i funkcionalne zemlje spremne za pristup EU. U taj status te zemlje neće doći bez suočavanja sa prošlošću kroz primjenu svih elemenata tranzicijske pravde. To bi dovelo do uspostavljanja nove društvene paradigme u svim tim zemljama koja bi značila odricanje od velikodržavnog nacionalizma, rasizma i autoritarnih političkih praksi. Taj postupak će biti nepotpun i neuspjesan ako kroz njega uz pritisak EU ne prodju i Hrvatska i Slovenija jer su one dio i problema i rješenja onog prostora koji je nakada obuhvatala SFRJ. Slovenačko učešće u non paperu za BiH te hrvatsko u UZP i njeno agresivno lobiranje i pritisak za usvajanje diskriminatornih rješenja u izbornom zakonodavstvu BiH dokazuju da je to tako.
Oni koji zagovaraju povlašten položaj Srbije na Zapadnom Balkanu i posljedično dogovor srpskog i hrvatskog nacionalizma u vezi BiH od kojeg bi i tim dvjema državama i EU i NATO “bilo ugodno” zazivaju isto takvo “ugodno” rješenje za Ukrajinu. Da li bi EU ili NATO u svoj sastav primili Ukrajinu sa ustavom poput Aneksa IV Daytona i uz postojanje dvaju etnički zasnovanih entiteta kojima de facto rukovodi susjedna zemlja (bez preuzimanja odgovornosti), a ne državna vlast u Ukrajini u kojoj ravnopravno participiraju predstavnici svih njenih gradjana? Da li bi se takvim rješenjima za Ukrajinu obesmislila sva pomoć koju joj Zapad od početka ruske agresije šalje? Treba li zaista posebno obrazlagati zašto je odgovor na prvo pitanje negativan a na drugo pozitivan?
Pa zašto onda pojedini bitni faktori u SAD i EU radite to što radite Bosni, pa ako to prodje onda i Crnoj Gori i Makedoniji? Zašto podržavate rješenja koja jačaju ljubitelje i saveznike Vladimira Putina u BiH i regionu? Zar zaista mislite da će tako orbanizirane i putinizirane zemlje biti konstruktivne članice EU i NATO? Šta vas to drži u lažnom uvjerenju da ćete sve to moći iskontrolisati? Zar vam dva svjetska rata potekla iz Evrope u kojem su NDH i Nedićeva Srbija imale svoju zapaženu fašističku ulogu na strani sila Osovine nisu dovoljna opomena kako je opasno igrati se bocom u kojoj su takvi nacionalisticki demoni? Da li je dovoljno da predstavnici takvih politika proliju krokodilske suze pred Zidom plača pa da im sve oprostite i pomislite da su se suočili sa svojom mračnom prošlošću? Pa da im oprostite i onu mladost koja za sve nas na Dan D pogibe na plazama Omaha, Juno, Sword, Gold?
Rušeći sve manje hinjski a sve više otvoreno spomenike na Partizanskom groblju u Mostaru, odajući počast na groblju u Mostaru gdje u miru neometane maljevima za razbijanje nadgrobnih spomenika leže ustaše, učestvujući u ceremoniji na Blajburgu od koje se kosa na glavi diže i austrijskim vlastima, negirajuci genocid u Srebrenici, veličajući predvodnike dva UZP i rehabilitirajući fašističke zlikovce iz drugog svjetskog rata oni ne ubijaju ponovo samo bosanske/jugoslovenske antifašiste iz drugog svjetskog i ovog svježijeg bosanskog rata već i same temelje na kojima počiva postratna Evropa. Ako su to uopšte ti temelji kad se tako slabo brane.
I posljednje, a možda i pitanje koje treba prvo postaviti, kome korist od toga što radite? Nije li to stalni projekat upravljanja krizom i potkusurivanje sa Rusijom preko naših leđa!? Ako jeste, onda ne poštujete ni vlastite vrijednosti, već je žeđ za bogatstvom jača od ljudskih života!
