Posjeta Narodnom pozorištu Zenica:“Ovu vašu zgradu je gradio i moj rahmetli otac!“
Kada razmišljamo o glumcima, o tim akademskim građanima često ih povezujemo sa ulogama koje su ostvarili u svom umjetničkom izričaju. Sjetio sam se odmah rahm. Šefike Korkut-Šunje koja me uvijek impresionirala svojim nastupima….Ali, kada se sjedne s njima i razgovara, onda smo mi tu jednaki sa svojim brigama, željama, problemima…
Boraveći u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici gdje su me ljubazno dočekali Miroljub Mijatović, direktor i njegovi saradnici: Elfad Baraučija, Denis Krdžalić, Ermina Kurevija i Elvir Škiljo shvatio sam da se oni stalno u svom radu susreću sa problemima i profesionalnim izazovima.Bosansko narodno pozorište je osnovano 1950. godine i jedino je profesionalno pozorište u Zeničko-dobojskom kantonu. Zgrada u koju sam ušao je monumentalno zdanje, ali je enterijer devastiran. Direktor Mijatović mi je rekao da je krov najveći problem na ovoj zgradi koji ima šansu i da se uruši.
Sada sve čine da se taj problem uz pomoć kantonalnih i gradskih vlasti Zenice riješi. Ponijele su me emocije, rekao sam im da kada sam ulazio u pozorište prisjetio sam se svog rahmetli oca koji je bio građevinac i koji je od 1974.-1978.godine radio na izgradnji ove velelijepe zgrade. Vratile su mi se uspomene, ali istovremeno sam pomislio da ovdje živi i radi jedna velika porodica sa 68 uposlenika kojima se mora pomoći i obezbijediti normalni uslov za rad i ostvarivanje egzistencije.
Obećao sam da ću posredovati kod kantonalnih, ali i gradskih vlasti da se sanacija objekta riješi što prije. Predloženo je da se i tešanjska privreda uključi u zajedničke projekte tako da bi se za radnike i uposlenike tešanjskih firmi organizovale predstave koje bi na neki način popunjavale budžet Pozorišta.
Glumac, je glumac, je glumac! Ali, stvarni svijet u Bosni je težak! Zato se cijela zajednica što više mora potruditi da se kulturi da puno više na značaju nego do sada.Hvala dobrim domaćinima što su mi omogućili boravak u njihovoj kući umjetnosti.
